Kada boli, razlika između patnje i trpljenja je u svjesnosti.  
Ako smo slomili nogu i doktor ju je namjestio nećemo patiti ako vjerujemo da ju je doktor dobro namjestio, te ako smo svjesni da je bol dio ozdravljenja. No, ako sumnjamo u doktora i smatramo da nas ne bi trebalo boljeti, velika je vjerojatnost da ćemo patiti. Patnja je: ovo što sada jest, ne bi trebalo biti.  Dok god tako mislimo, mi se mučimo.  Trpljenje je: ovo što sada jest je korak, koji je nužan da dođem do cilja.  
Nemamo veliku slobodu promijeniti svoju situaciju u kojoj se nalazimo, no u mogućnosti smo prihvatiti, ili se opirati onome što sada osjećamo. Možemo osvijestiti, ili ne osvijestiti vjerovanja koja imamo o situaciji. Možemo dakle promijeniti način na koji doživljavamo situaciju. Svijet koji doživljavamo za nas postoji samo zato što imamo tijelo, osjetila, misli, emocije i vjerovanja, preko kojih ga doživljavamo. Jedini “realni” doživljaj, je naš osobni doživljaj svijeta, tako da mijenjanjem svog doživljaja, mi u biti mijenjamo svijet, jer drukčije na njega reagiramo.  
Dva su načina mijenjanja tog doživljaja: smanjivanje svoje svjesnosti toga što jest i uvećanje iste. Možemo zakopati glavu u pijesak i promatrati zrna pijeska, te s vremenom zaključiti da je to stvarni svijet, ili možemo još više otvoriti svoja osjetila i proširiti svoju svjesnost o sebi i svijetu.  

Bol je naša najbolja učiteljica. Kada dođemo do boli dobivamo signal da trebamo uključiti dodatnu pozornost. Bol nam ukazuje gdje je granica naše ugode. Ako izbjegavamo bol, s vremenom se područje naše ugode smanjuje. Onaj tko stalno koketira s boli proširuje područje svoje ugode. Ako provodimo život aktivno izbjegavajući bol mi patimo.  Ako prepoznajemo bol kao signal za uključivanje pozornosti, tada nikada ne patimo, samo ponekad trpimo da bismo uvećali svoju kvalitetu života.  

Izbjegavanjem boli naša tolerancija na bol se smanjuje, pa s vremenom sve postaje bolno. Naša zona  ugode postaje zona patnje. Tada je život podnošljiv samo ako živimo u prošlosti, ili se nadamo budućnosti, koja je ugodna.  

Rješenje za izlazak iz mentaliteta patnika je uključivanje svjesnosti: ja patim jer ne želim prihvatiti ovo što je sad, prestat ću patiti ako budem ovdje sada u ovome. Trpljenje nije ugodno, no ono nas nečemu vodi. Patnja vodi samo u još veću patnju. 

Ja pomažem ljudima da uvećaju kvalitetu svog života, a to je ponekad bolno, ako trebaš pomoć ili imaš pitanje,  piši mi na [email protected].