Kriza je stanje u kojemu smo blokirani. Stanje u kojemu ne možemo pomiriti dvije vrijednosti koje želimo ostvariti u isto vrijeme. Dok je stanje ravnoteže stanje mira i zadovoljstva, kriza je stanje nemira i nezadovljstva. Na žalost u modernom svijetu ljudi više vremena provode u stanju krize nego u stanju ravnoteže. Zašto je to tako?

U procesu odrastanja, da bismo mogli funkcionirati unutar obitelji, vrtića škole, morali smo se naučiti blokirati svoje impulse. Ako se malom djetetu vrišti i skače, a majka ima potrebu za tišinom i mirom, ono mora naučiti blokirati svoj impuls, jer nije sposobno biti samostalno. Ono želi u istom trenu zadovoljiti dvije vrijednosti. Skakanje i povezanost s majkom. Pošto je povezanost s majkom od životne važnosti, ono blokira svoju potrebu za skakanjem. 

Odrasla osoba, kojoj povezanost s majkom nije od životne važnosti, bi mogla naći način da pomiri ove dvije vrijednosti, no dijete je to nesposobno učiniti, stoga ono razvija mehanizme blokiranja svojih impulsa. Sve se to događa na nesvjesnoj razini. Kad dijete odraste ono umjesto da ima razvijen alat koji mu pomaže da ostvaruje sebe na svim razinama, ono ima razvijen alat za blokiranje sebe. S takvim postavkama modernom čovjeku je najveći izazov u ostvarivanju sebe, prepoznati da je u krizi. Stajne blokiranosti je nešto što mu je toliko normalno, da ga ne prepoznaje kao prepreku. 

Krize nam se tako manifestiraju u svim aspektima života: odnosima, karijeri, zdravlju. 

Kako se izvući? 

Potrebno je najprije prepoznati da smo u krizi. Kriza sama po sebi nije loše stanje. To je mjesto učenja. U krizi smo dok god ne dođemo do svjesnosti s kojom možemo pomiriti dvije, ili više, na prvi pogled, sukobljene vrijednosti. Kada prepoznamo koje vrijednosti nam stvaraju konflikt, potrebno je osvijestiti što dobivamo, a što gubimo ovim konfliktom. Samim osvještavanjem dobitaka i gubitaka, dobivamo energije i strpljenja da se aktivnije bavimo pomirbom. Sve što je sada potrebno jest dozvoliti si postati osoba za koju je to moguće.