Da bi čovjek postao zreo nije dovoljno nakupiti određeni broj godina. Godine su samo pokazatelj starosti. Zrelost se odražava kroz sposobnost osobe da se prilagodi okolini tako da ostvaruje sebe. Dok se dijete prilagođava okolini tako da se blokira, odrasla osoba se prilagođava tako što uvećava svoju svjesnost. Dok će dijete ako želi nešto ostvariti ukrasti i oteti, odrasla osoba će naći način da ostvari to što želi tako da da svi koji sudjeluju u tom procesu dođu do više. Odrasla osoba ima pravo i moć reći da ili ne, dok dijete mora raditi to što mu govore odrasli.

Da bi čovjek preživio, on se mora pokoriti svojoj okolini, no da bi živio on se mora pokoriti svome Izvoru. Djeca preživljavaju a odrasli žive. Osoba koja se podređuje nekom sustavu ne može se pokoriti svome Izvoru, stoga je ta osoba u stanju preživljavanja. Pitanje je za što se preživljava? Je li uopće itko uspio preživjeti život?

Roditelj želi da njegovo dijete preživi. To je njegova glavna dužnost. On će djetetu odrediti pravila kojih se dijete mora držati da bi preživjelo, roditelj je odgovoran za djetetov život. Dijete u periodu adolescencije počinje pobunu protiv roditeljskih pravila, budi se čežnja Bića za slobodom. Sloboda nosi svoje opasnosti, te samim time i odgovornost, puno je sigurnije držati se roditeljskih pravila nego živjeti svoju slobodu. Pošto roditelj ne inzistira da se dijete osamostali, dijete traži načine da dobije određenu količinu slobode, ali da ne mora snositi odgovornost za posljedice svojih akcija. Ono navršava određene godine kada treba postati samostalno, slobodno i odgovorno ljudsko biće, no sve te vrijednosti su nepomirljive sa sigurnosti koje dobiva od roditelja. Potrebno je proći kroz neki proces inicijacije gdje bi dijete došlo do svjesnosti kako pomiriti sve te potrebe, no to se ne događa. Dijete stoga odlazi u svijet uz potporu svojih roditelja, u potrazi za sustavom koji će ih zamijeniti, jer netko se mora za njega brinuti i biti odgovoran za njega. Dok dijete ne preuzme odgovornost za svoj život, ono nije slobodno živjeti život za kakvim čezne. Što više odgovornosti dijete na sebe preuzima to postaje zrelije. Zrelost je djelovanje iz sebe, s punom svjesnošću o posljedicama. Ne zato što mi je netko drugi rekao, već zato što ja to hoću. Nitko nije odgovoran za moje akcije osim mene.

Dok će djeca nepromišljeno i impulsno djelovati, te tražiti krivca izvan sebe, sve samo da se ne moraju nositi s posljedicama svojih akcija, odrasla osoba će dobro razmisliti o posljedicama i djelovati samo onda kada vidi da je njezino djelovanje povoljno za nju i okolinu.

Ako pogledate svoju okolinu, vidjet ćete da su rijetki oni koji rade nešto zato što to žele raditi. Većina ljudi radi stvari jer moraju, zato da bi dobili nešto drugo. Vi imate šefa koji vam govori što da radite, on ima svojeg šefa. Onaj na vrhu ima kredite, njemu je banka šef. Nitko nije slobodan reći da ili ne. Svi rade nešto što moraju da bi došli do određene količine sigurnosti. Koja je cijena toga? Koja je cijena slobode? Što će mi uopće sloboda? Što je sloboda, na kraju krajeva? 

Netko bi rekao da je sloboda kada se ništa ne mora i kada za ništa ne moramo biti odgovorni. Prema tome bi ispalo da odrasla osoba ne može biti sobodna, jer odrasla osoba je odgovorna osoba.

U prvom redu sloboda je unutarnji aspekt ljudskog bića, ona nema veze s vanjštinom. Čovjek može biti sputan od drugih ljudi, no to ga ne mora spriječiti da bude slobodan. Sloboda je ništa drugo do moć da si dozvolimo izmišljati. Onaj tko nema ograničenja na svojoj mašti, slobodan je izmisliti novi sustav u kojemu ono što prije nije moglo postojati, sada može. Odrasla osoba mora dakle biti slobodna. Pošto zna vrijednost slobode, takva osoba nikada neće raditi na tome da ograničava drugoga, već će ga osnaživati da bude slobodan. 

Odrasla osoba se prihvaća bezuvjetno. Ona ne vodi unutrašnji rat s dijelovima sebe koje ne prihvaća. Ona se može prihvatiti u potpunosti jer je ona sama sebi autoritet za to što jest i što treba biti. 

Još jedna značajka odrasle osobe je ranjivost. Dok djeca misle da će živjeti zauvijek, zreli ljudi su svjesni svoje smrtnosti i krhkosti vlastitog tijela. Pošto su slobodni, oni si dopuštaju misliti i osjećati bez ograničenja. Oni ne moraju koristiti unutrašnje strukture koje će ih štiti od neželjenih ideja, osjećaja i emocija. Bez strukture kao zaštite od života, zrela osoba ga doživljava direktno i nju situacija transformira za nov i autentičan doživljaj same sebe. Zrela osoba zato koristi drugoga da joj pokaže gdje još treba rasti. Ona se upušta u suradnju, ne samo da ostvari neku materijalnu korist, već i stoga da dosegne nove razine svjesnosti o sebi.