Prihvaćanje

Svaki problem je ne prihvaćanje onoga što je sad. Kada prihvatimo to što jest, problem nije više problem već izazov. Problem je nemoguće riješiti, no izazov postaje cilj kojemu stremimo. Prihvaćanje se ne može dogoditi dok u potpunosti ne preuzmemo odgovornost za situaciju, a odgovornost ne možemo preuzeti ako ne prihvaćamo sebe. To je glavni problem modernog čovjeka. U čemu je kvaka?  

Kvaka je u tome što djeca nisu odgovorna za sebe. Za njih su odgovorni roditelji. Kada bi ti roditelji bili odgovorni za svoj život i prihvaćali sebe, oni bi tada bezuvjetno prihvaćali svoju djecu. Djeca koja su odgajana bezuvjetno, s vremenom dolaze do stupnja zrelosti kada s lakoćom preuzimaju potpunu odgovornost za svoj život, jer sama sebe prihvaćaju bezuvjetno. Takvi ljudi istražuju sebe i svijet oko sebe svjesni da iz svake greške uče, te sklapaju veze koje im pomažu da se ostvaruju, a ne da preživljavaju. Pošto se u modernom društvu ne njeguje zrelost, već nezrelost, događa se da ljudi koji ne prihvaćaju sebe i ne preuzimaju odgovornost za svoj život, odgajaju novi naraštaj. Koje je rješenje? 

Rješenje je doći kod nekoga tko nas je sposoban barem nekoliko trenutaka prihvatiti bezuvjetno. U tom trenutku mi možemo okusiti kako je to kad smo bezuvjetno prihvaćeni.  To nam daje poticaj da počnemo sami sebe prihvaćati, a samim time i preuzimati više odgovornosti za sebe i svoj život. Nije ideja naći novog mamu i tatu koji će mi davati beskonačno bezuvjetno prihvaćanje, a ja ću se i dalje ponašati kao malo dijete, kakvo ponašanje možemo prepoznati kod sljedbenika nekog gurua, već unutar sebe tražiti vodstvo kojemu podređujemo svoj život. Mi tada ne idemo kroz život govoreći sebi i drugima: ovaj je rekao ovo ili onaj je rekao ono i to je tako, već: meni se čini da bi ovo moglo ovako idem vidjeti što će biti, ja želim vidjeti što ću biti ako ovo probam na ovaj način, jer osjećam da sam iznutra podržan u svojim nastojanjima.  

Idealni primjer prihvaćanja osobe u trenutku u potpunosti nalazimo u Novom Zavjetu kada Isus govori ljudima koji su se iscijelili: oprošteni su ti grijesi, idi i ne griješi više. Kroničare toga doba nije zanimalo koje su spoznaje doživjeli ljudi koji su se iscijelili i što je za te ljude značilo to “ne griješi više”, jer su bili jednako djetinjasti kao i današnji, no mi se možemo upitati što bi to značilo za nas. Iako ne možemo znati što je istina u cijeloj priči oko Isusa, već imati samo svoj osobni doživljaj, to ne umanjuje značajnost tog pitanja.  

Pošto je svakom sustavu, koliko god se on činio pozitivnim i potrebnim čovjeku, u interesu da ljudi ne odrastu i ne sazriju, danas je teško doći do spoznaje, što je to i kakva je odrasla, zrela osoba. Pošto nam samo takva osoba može dati dovoljno prihvaćanja da i mi to postanemo, od iznimne je važnosti da to saznamo.  

Nabrojat ću poznate figure iz povijesti, na koje sam ja do sada naišao, bile one stvarne ili ne, za koje se meni čini da su bile zrele osobe: Sokrat,  Siddhartha Gautama, Isus Nazarećanin, Jiddu Krishnamurti.  

Koji su kriteriji prema kojima sam ih odabrao?  

Nisu se pozivali na nikakav vanjski autoritet. Preuzimali su potpunu odgovornost za svoja riječi i dijela. Iako su okupljali sljedbenike, cilj im je bio da sljedbenici postanu samostalni. Odbijali su bilo kakve titule i počasti nezrelih ljudi oko sebe. Dozvoljavali su si biti ranjivi i to pokazati. Komunicirali su bez potrebe za osudom, već sa čežnjom da se ljudi probude za svoje istinsko ja. Svi oni su imali određena iskušenja u svom životu, od kojih nisu bježali, već su se s njima suočavali na svoj autentični način. Nisu imali potrebe za osvajanjem svijeta, u smislu upravljanja ljudima, zgrtanja bogatstva, već su poglavito radili na tome da osvoje sebe. Iako ih se takvima pokušava prikazati, nisu bili savršeni, griješili su i preuzimali su odgovornost za svoje greške.   

Od osoba koje sam nabrojao, samo jedna je definitivno postojala, imamo snimke njegovih govora, ostali su možda izmišljeni. Poznaješ li ti neku zrelu osobu koja te može prihvatiti? Što je za tebe zrela osoba? Kako bi se to moglo postati? Jesi li to već?