Preuzimanje odgovornosti za svoj život je alat. On počiva na pretpostavci da ništa nije slučajno. Ojačava ga ideja da sve što nam se događa je zato što nam na nekoj razini to koristi. Čak i ono za što nam se čini da nikako sami sebi ne bi htjeli. Postoje primarni dobitci i sekundarni dobici. Uzmimo za primjer pušenje. Zašto bi netko pušio, ako su na samoj kutiji slike i upozorenja od kojih nitko ne ostaje ravnodušan. Svima je jasno da ljudi uništavaju svoje zdravlje jer dobivaju neka zadovoljstva:  opušta ih, povezuje s drugim pušačima… Netko bi rekao da je svakom čovjeku zdravlje primarni cilj.  Ako nešto radi protiv svog zdravlja radi to zbog nekog sekunarnog cilja, poput ovih koje sam naveo. Što ako to sagledamo radikalnije? Što ako na nekoj našoj razini zdravlje nije primarni cilj,  čak ni sekundarni? Svi znamo što dobivamo zdravljem, no što dobivamo bolešću? U svijetu gdje je teško ostvariti cilj, ne biraju se sredstva. Puno je lakše prepustiti se bolesti i na taj način dobivati pažnju ljudi oko sebe, nego transformirati obrasce koji iz nas sišu životnu energiju. Ukoliko kao djeca nismo dobili dovoljno pažnje, a sada smo okruženi ljudima koji su nam je voljni dati, sve što treba je postati bolestan i naša čežnja je ispunjena. 

Čovjek se na žalost budi onda kada više ne može izdržati koliko mu je loše. Ako ništa ne mijenja znači da je odustao i čeka smrt, ili još
nije dovoljno loše.
Da se vratimo na odgovornost. Zašto bi je trebalo preuzeti? Pa ako sam ja odgovoran za trenutnu situaciju onda ja mogu nešto i poduzeti, a ako ne mogu ništa poduzeti puno mi je lakše prihvatiti, jer jedino kome moram oprostiti sam ja. Kada sam ja odgovoran mogu pogledati koji dio mene dobiva i što dobiva od trenutne sitacije te od toga odustati,  a onda još i integrirati dio s kojim mogu promijeniti situaciju. Kada je netko drugi odgovoran, ako želim promjenu moram tog drugog na neki način natjerati da promijeni moju situaciju. 
Ako ste do ovdje pročitali ovaj članak velike su šanse da želite promjenu,  pitanje je samo koliko dobivate od sadašnje sitacije. Obično se ljudi odluče za promjenu, kada shvate da od trenutne situacije ne dobivaju ništa,  već samo gube.  Doći u to stanje svijesti nije mali poduhvat. To zahtjeva određenu zrelost. Ipak, za trajnu promjenu situacije u kojoj se nalazimo sama spoznaja da gubimo nije dovoljna. Moramo se osnažiti energijom i novom sviješću koje dobivamo integriranjem dijela sebe koji smo odcijepili. Više o tome ovdje