Naravno, htjet ćemo to s nekim podijeliti. Odnos je čovjekova temeljna potreba.  U primitivnim društvima, čovjek je stalno u odnosu. On poznaje sve članove svoje zajednice, te sa svakim članom ima određeni odnos. Ako ćemo uzeti za zadano, da on ne može izaći iz svoje zajednice, već joj rođenjem pripada do smrti, on mora naći način da se poveže sa svim članovima. Na taj način on živi u skladu sa sobom i zajednicom. No, u takvim zajednicama, kao što sam već napomenuo, glavni cilj je preživljavanje zajednice, a ne ostvarivanja osobnih ciljeva pojedinih članova. Samim time pojedinac i njegovi odnosi moraju upasti u određeni kalup. Razvojem tehnologije, čovjek je razbio te kalupe, tako da danas imamo puno više izbora u određivanju ciljeva i stvaranju odnosa. No ispada da je to čovjeku donijelo više problema nego koristi.  

Odnos koji je prije bio zadan, sada postaje nedostižni cilj. Želimo da nas drugi prihvate onakvima kakvi jesmo, no sami sebe ne prihvaćamo. Želimo s drugima dijeliti svoju strast prema nečemu, no čini se da svi već imaju neku svoju strast prema nečemu što mi ne razumijemo. Živimo u vremenima kada se tako lako povezati s bilo kime, a nismo sposobni ostvariti ništa više osim površne povezanosti.  

Ja smatram da je glavni razlog tome što zajedništvo i odnose općenito smatramo sredstvom za ostvarivanje cilja, no ne i ciljem. Po meni, odnos je jedan od najvećih ciljeva svakog čovjeka. Bio on toga svjestan ili ne. 

Što ako svaki naš cilj postoji zato da bismo se povezali s drugima? Što ako su primitivna društva bila tako kreirana da se ljudi moraju povezati? Glavna prepreka modernog čovjeka u ostvarivanju sebe je zanemarivanje svojih odnosa. Da bi se blio što ostvarilo potrebno je biti u nekom odnosu s drugim ljudima. Što smo bolji u ostvarivanju ciljeva to smo bolji u odnosima, to smo više povezani s drugima. Što se više povezujemo to više energije imamo za ostvarivanje novih ciljeva.  

Moderni čovjek bježi od odnosa, jer ne zna što je to bezuvjetni odnos. U svom odrastanju i povezivanju sa zajednicom,  morao je zadovoljiti uvjete, koji su nepotrebni za moderan život. U primitivnoj zajednici strah od medvjeda dobro dođe, jer su medvjedi svuda oko nas. No, u modernom društvu medvjeda nema, pa nema smisla opterećivati se njima, no kada se dogodi da medvjed napadne čovjeka, svi reagiraju, a kada se dogodi da čovjek napadne čovjeka, ne reagira nitko. Odrastanjem osoba primjećuje koliko su je odnosi “osakatili” u sposobnosti da se nosi sa modernim svijetom, te ona prekida odnose sa svojim precima i pokušava živjeti život sa što manje odnosa, jer odnosi koji nisu bezuvjetni iscrpljuju. Htjela ne htjela, potreba za odnosom osobu navodi da ulazi u nove odnose. Ako ne osvijesti svoju Ljubav prema sebi, ta osoba će ulaziti u uvjetovane i ovisničke odnose, koji joj neće donijeti zadovoljstvo. Nesvjesna uvjeta koje sama sebi nanosi, ona će misliti da je problem u onome drugome, pa će ga pokušavati mijenjati. Naravno ovaj drugi misli to isto. Umjesto suradnje nastaje rat. Tu dolazimo do točke preokreta. Ukoliko nasilje nije opcija, možemo zaključiti da nema više smisla i prekinuti odnos, te sreću potražiti s nekim drugim, ili koristiti odnos da učimo o sebi. Bivanjem u odnosu čovjek je prisiljen ili voditi rat ili širiti svijest o sebi. Nema boljeg sredstva za upoznavanje sebe od odnosa. Odnos nam pomaže da ostvarimo sve svoje suptilne ciljeve. Gdje ćemo više vidjeti koliko smo sigurni, snažni, bogati, slobodni nego u odnosu?  

Jedan od uvjeta odnosa je dubina. Tako ćemo imati poznanike kojima govorimo dobar dan. Suradnike na poslu, s kojima ćemo ostvarivati površnu povezanost, dovoljnu da se ostvari cilj. Prijatelje, s kojima ćemo samo odnos smatrati ciljem. Djecu, s kojom ćemo se povezati tako da im omogućimo nabolje uvjete za rast, da bi možda kasnije mogli s njima biti prijatelji. Partnere s kojima ostvarujemo najdublju povezanost, s kojim ostvarujemo partnerstva poput braka, roditeljstva, doma, seksa.  

Zrela osoba definira dubinu i uvjete svojih odnosa sa drugim zrelim osobama, na obostranu korist. To znači da uvjeti u odnosu služe da bi se nečega moglo ostvarivati više, a samim time i odnos biva dublji. Ukoliko je uvjet između seksualnih partnera da će jedno drugom biti jedini seksualni partneri, tada taj uvjet služi tome da mogu biti sigurniji što se tiče zdravlja, ili mogućih potomaka. Intima im može biti dublja jer u odnosu nema energija trećih osoba, samim time mogu biti slobodniji u svom seksualnom izražavanju. Banalni primjer ograničavanja, da bi se moglo više, je autocesta. Na njoj ima puno ograničenja: podignuta je ograda, da ne mogu na nju divlje ili domaće životinje, trake su jasno ocrtane, asfalt mora biti savršen, točno je definirano u kojem smjeru se smije voziti. Kada su svi ti uvjeti zadovoljeni, vozač se osjeća dovoljno sigurno, da si da slobodu da vozi brzo.  

Kada ulazimo u odnose s drugima čini nam se da je to svjesni čin, no to nije tako. Svjesni smo da nas nešto vuče drugoj osobi, no potrebno je podosta zrelosti da bismo bili svjesni zašto. Upravo zato je odnos mjesto gdje se najbolje uči o sebi. Bivanjem u odnosu s drugom osobom mi otkrivamo što je to što nas je privuklo toj osobi. Ponašanje to osobe u nama nekada stvara ugodne reakcije, a nekada neugodne. Na nama je da prepoznamo po svojim reakcijama koje uvjete namećemo sebi, koje toj osobi, te koje uvjete ta osoba nameće nama, a koje sama sebi. Kada prepoznamo uvjete promatramo omogućavaju li nam da ostvarimo više ili nas ograničavaju u ostvarivanju sebe. Često će se dogoditi da imamo konflikt uvjeta, u jednu ruku nam nešto omogućuju a u drugu uskraćuju. Komunikacijom s drugom osobom mi se otvaramo novoj svijesti gdje smo sposobni pomiriti prvotno sukobljene uvjete te doći do nove svijesti o sebi iz koje postavljamo nove uvjete za odnos. Naravno da su šanse da imate partnera ili partnericu, koji su jednako kao i vi odlučni za širenje svoje svijesti, male, stoga je važno biti svjestan da je i iz takvog odnosa moguće puno učiti o sebi. Ukoliko nismo otkrili što nas je privuklo da uđemo u ovakav odnos, velika je vjerojatnost da će naš slijedeći odnos biti sličan. Zato je važno prije prekida odnosa osvijestiti što smo dobivali ovim odnosom. Potrebno je za odnos preuzeti potpunu odgovornost. Također se može dogoditi, kada prestanemo uvjetovati sebe i svog partnera ili partnericu, da odnos može krenuti novim smjerom na obostrano zadovoljstvo. Kada drugoj osobi dajemo svoju pažnju i prihvaćanje, svašta je moguće.  

Vrijeme i energija na ovom svijetu su nam ograničeni. U što ih se isplati ulagati? Koji cilj je toga naj vrjedniji? 

Meni je to onaj u kojemu ću učiti najviše o sebi, a to je odnos. Bio to prijateljski, roditeljski, seksualni, poslovni.  

Za kraj, pitanje koje se nameće je: gdje je tu Ljubav?  

Ljubav je u odnosu.