Čovjek se ne može sam pojaviti na ovom svijetu. On to mora učiniti preko svojih roditelja. Za njegovo začeće je potrebno nekoliko trenutka, no da bi se rodio majka mora imati volje i biti u mogućnosti da iznese trudnoću. Cijelo vrijeme trudnoće on je u neraskidivom odnosu s majkom. Nakon rođenja dijete mora biti u odnosu s roditeljima da bi preživjelo, ono ne može samo preživjeti. Što je dijete starije ono ne prekida odnose već stvara nove. Čovjek je u prvom redu biće odnosa. Čovjekova primarna potreba je da bude u odnosu. Ljudi koji nisu u odnosu kopne i umiru. Čovjek ne može bez zraka, vode, sna, hrane i odnosa.    

Čim dođe na svijet, dijete se počinje povezivati s ljudima oko sebe. Te veze su toliko jake, da ih u svom energetskom polju možemo osvijestiti kao dio sebe. One su dio naše unutarnje strukture. Preko njih percipiramo svijet. Ukoliko zatvorimo oči i usmjerimo pozornost prema našim majkama, imat ćemo osjećaj da se naša svijest o njima nalazi u trodimenzionalnom prostoru oko nas, to možemo učiniti sa svakim članom svoje obitelji, partnerima i prijateljima. Svi oni su dio naše obiteljske mape. Obiteljska mapa je dakle svijest o položaju koji zauzima svaki član naše obitelji u našem energetskom prostoru. Naša mapa sadrži naše pretke do bake i djeda, roditelje, braću i sestre, djecu, unuke te ljude koji su na neki način važni u našem životu, bez obzira jesu li živi ili mrtvi. Posebno je važno osvijestiti konekciju sa prerano umrlim i abortiranim članovima obitelji, jer njihov utjecaj na naš život može biti dubok i nesvjestan. 

Naše veze s našom obitelji mogu biti bazirane na Ljubavi ili uvjetima. Ukoliko su bazirane na uvjetima, nepovoljno će utjecati na život, no ako su bazirane na Ljubavi, preko njih dobivamo energiju svojih predaka, te podršku svojih braće, sestara i partnera da se ostvarimo. Preko njih također podržavamo svoju djecu da se ostvare.   

Jedan od prvih koraka prema ostvarenju sebe je osvijestiti veze koje imamo sa svojim članovima obitelji, te ih transformirati. Uvjetovani odnosi zaokupljaju našu pažnju, tako umjesto da upotrebljavamo svoju energiju za ostvarivanje sebe, ona se troši u uvjetovanom odnosu.  

Uzmimo za primjer osobu koja je odrastala u obitelji gdje je otac imao avanture s drugim ženama, a majka se u nemogućnosti da ga ostavi, povlačila u sebe. U tim trenutcima ona nije sposobna dati pažnju djetetu, a otac je svakako ne daje jer ga nema. Dijete tada stvara vezu u kojoj ono postaje roditelj svojoj majci. Ono ju brani i tješi, a napada oca i kudi ga da bude dobar prema majci. Na taj način ono zadovoljava uvjete koji su potrebni da mu oni daju pažnju.  

Ukoliko je dijete muškog spola, možda će s vremenom majka preuzeti ulogu njegove partnerice, te kada odraste, on će imati problema pri ostvarivanju intimnih odnosa sa ženama. Možda će ga također odnos s ocem navoditi da baš kao i njegov otac utjehu stalno traži u drugim ženama. Možda će se događati da upravo stoga što zna kakav mu je otac neće sebi nikada dopustiti da bude kao i on, pa se neće usuditi ulaziti u bilo kakve odnose, već će ostariti s majkom.   

Ukoliko je dijete ženskog spola, možda neće biti sposobno ostvariti intimni odnos, jer nema povjerenja u muškarce. Ako ostvari odnos, možda neće biti u mogućnosti imati djecu, jer već ima djecu, svoju majku i oca, koje konstantno mora miriti, na što se troši energija koja bi se mogla usmjeriti prema vlastitoj djeci. Možda će se dogoditi da će se početi ponašati kao otac jer nikako neće htjeti biti žrtva kao majka, te stalno mijenjati partnere u koje nema povjerenja jer su isti kao i njezin otac. Ili će ići potpuno istim putem, gdje će imati muškarca koji je nevjeran i dijete s kojim će se povezati na ovisnički način. 

Varijacija ima mnogo. Zavisno od toga kakvi su naši ostali odnosi, utjecaj nekog odnosa može biti veći ili manji. Ako ne osvijestimo naše odnose, oni će utjecati na naš život bez da smo mi toga svjesni. Mislit ćemo da je problem u našem partneru ili partnerici, no problem je u našoj strukturi koja za nas kreira našu realnost. Stoga je uzaludan trud mijenjati partnere, ukoliko nismo osvijestili naše odnose s ljudima koji su nas podučavali što je to partnerstvo.  

Također je jako važno osvijestiti svoje odnose s obitelji ukoliko i sami imamo djecu. Velika je vjerojatnost da ćemo to što su nama radili roditelji i mi raditi našoj djeci. Naravno, nekada je to teško prepoznati, jer dijete može nesvjesno odlučiti da će odvojiti dijelove sebe i biti poslušno, ili može odlučiti da će odvojiti dijelove sebe i biti neposlušno. Tako se događa da reagirajući na naš odnos s roditeljima, mi pokušavamo raditi suprotno od njih. No na taj način mi i dalje ne “vidimo” našu djecu, već reagiramo na svoj odgoj. Tada djeci ne dajemo ono što ona trebaju, već ono što mislimo da bi mi trebali u toj situaciji. Mi ne prepoznajemo djetetove potrebe već svoje. Mogli bi reći, dijete je “žedno”, a mi mu dajemo “bananu”. Dijete tako roditelj podučava da se žeđ zadovoljava “bananom”. Dok ne osvijesti svoj odnos s roditeljem, “odrasla osoba” će se čuditi što je stalno ”žedna”.  

U modernom društvu su rijetki odnosi bazirani na Ljubavi, bezuvjetni. Obično ako želimo dobiti ljubav, moramo zadovoljiti neki uvjet. Čini nam se da što više uvjeta zadovoljimo, to ćemo više ljubavi dobiti. No što su na taj način dobiva? Ljubav sigurno ne. Dobiva se pažnja. Kada netko usmjeri na nas pažnju on usmjerava svoju energiju prema nama. Da bi djeca preživjela, ona trebaju pažnju roditelja, to je energetski proces. Ono dijete koje ne dobiva dovoljno pažnje zadovoljavajući uvjete, ono će pažnju tražiti prkoseći uvjetima. No i to je uvjet. On kaže: “Nećeš dobiti pažnju dok ne prekršiš neko pravilo”.  

Ukoliko čovjek želi sebe voljeti bezuvjetno, on mora svoje odnose učiniti bezuvjetnima. Odrasla osoba voli sebe bezuvjetno, što znači da se potpuno prihvaća, te je svjesna da što više odnosa bazira na Ljubavi, ima više slobodne pažnje, koju tada može usmjeravati u ostvarivanje svojih ciljeva.